Upravo naslovnu tvrdnju grafički dizajner Boris Ljubičićposljednjih godina rado ističe kroz različite medije komuniciranja, od plakata do poslovnih posjetnica. Poruka je barem dvostruko kodirana. Prvo referira na značajke hrvatskog identiteta kroz formalnu nepostojanost slova s dijakritičkim znakovima u virtualnim oblicima slova – tipografijama u globalnim uvjetima kulture koja je danas više no ikada prije – komunikacija. Potom referira na vlastitu autorovu poziciju, promoviranu tijekom proteklih trinaest godina, istraživanja forme kvadrata (ili: dva kvadrata) kao osnove tog istog hrvatskog (u nekim prilikama naznačenog i kao – nacionalnog) identiteta.